Designed by Freepik
Stara narodna poslovica „Triput mjeri, jedanput reži“ aktualna je jednako danas kao što je bila u vrijeme mladosti naših baka i djedova koji su nam ovom poslovicom prenijelu drevnu mudrost naših predaka. Oni su dobar dio života proveli u oskudici i neimaštini te su naučili da je bitno mudro i racionalno raspolagati svakim resursom, bilo da je riječ o tkanini ili kojem drugom materijalu. Upropaštavanje i bacanje nisu bile opcije, zato su, svjesni toga da je dobra priprema 90 posto svakog uspjeha, strpljivo, smireno i staloženo više puta provjeravali jesu li dobro odmjerili i izmjerili, primjerice, platno prije nego što su uzeli škare u ruke i odrezali svoj kroj. Jer, znamo – nakon rezanja nema povratka.
Kako mi danas, u vrijeme sveopćeg izobilja, možemo primijeniti ovu staru mudrost? Opet moramo uzeti u obzir resurs koji nam najviše nedostaje i s kojim moramo biti osobito racionalni – vrijeme. U odnosima s javnošću svojim radom, mjerenjem, provjerama, dotjerivanjem i gomilom priprema prije nego što krenemo u konkretno rezanje, krojenje i prekrajanje (tiskanje, objavljivanje, slanje poruka), osiguravamo kvalitetu svojeg proizvoda – ugleda – a svi znamo koliko je on krhak, koliko je truda potrebno za njegovu proizvodnju i koliko ga je lako uništiti pogrešnim rukovanjem. Baš kao i lijepu porculansku vazu.
Primjerice, brzopletost u objavljivanju teksta bez da smo ga triput, ili barem dvaput, provjerili prije objave, najčešće će rezultirati dodatnim trošenjem vremena na ispravke, popravke, prekrajanja i dorade. U najboljem slučaju jedini će nam trošak biti vrijeme i novac. U najgorem ćemo slučaju trajno narušiti svoj ugled ili ugled svojega klijenta. Tada ćemo zbog brzopletosti i „nedostatka“ vremena za pripremu biti prisiljeni potrošiti gomilu dodatnog vremena na popravljanje štete, kao da lijepimo krhotine razbijene porculanske vaze.
Triput mjeri, jedanput reži
