U prostorno-vremenskom procijepu
Dok gledam svoja sasvim ozbiljna posla
Zapuhne miris ljeta gospodnjeg 1988.
Tinejdžerski obijesno ljetna atmosfera bazena
Probija jesenske katove, stropove i armaturu
Kao da odavno stran i nepoznat netko
Mladenački bezbrižno s drugoga svijeta
Uspješno preskače neprobojne ograde dimenzija
Porukom telepata da sve je prolazno
I ništa nije takvo
Prerano umrlima kao da je neka specijalnost
Nama koji to nismo
Zamućivati stvarnost
Kotrljanje točkica
Miješanje špilova
Okretanje kotača
Bim bam bus
Sreća prati hrabre
Bez asa u rukavu
Sa šeretskim cerekom
Pinklecom na ramenu
Široko im polje
I još šira duša
Dok je zdravih nogu ruku
Zrna pameti i pregršta snova
Svega će biti
Svega je bilo
Nacrtajkrug. Dobro. Pogledaj kružnicu. Dobro. Nađi početak. Tu jeikraj. Ne vidiš? Dobro. Sve je u redu. Nema početka. Nema kraja. Sve je u kružnici. Krug je u svemu.
Lijepo je ćutjeti smiraj
U miru sa samim sobom
Iza kapaka mir
Ispod rebara ritam
Polagan
Odmjeren
Smiren
Najsmireniji je smiraj
Onkraj bitke na bojnome polju
Kad preživjeli broje svoje rane
A drugi odbrojaše dane
Obojane bijesom, ognjenjem i krijesom
Sad smiraj je zavladao dušom im i mesom
Jer da bi se došlo do smiraja
Potrebno je ciljati u samo srce očaja
Ako treba zubima i noktima se tući
Pregristi konop i ne se dati vući
U tamnjenje, užas, crnilo i slom
Pokrpana duša smiraju je dom
U miru sa samom sobom
Iza kapaka mir
Ispod rebara ritam
Polagan
Odmjeren
Smiren
Nastupiše dani poezije
A nimalo poetična tipkovnica
Vatrom elektroničkog sjaja
Aljkavo vabi umijeće
Lišavanja sveumornih stanja
Automatizmom hipnotičke slike
Pitaju dragi zabrinuti ljudi
Odakle stihovi, zašto i čemu?
Eh, kada bi znali
Te kratke treptaje zvuka
I još kraće tonove slika
Činovničkom smjernošću
Naivno spremam u zakutke svijesti
Osjećajući ritam, miris im i boju.
Sve je u redu, smirujem bez glasa,
To samo su zrnca odsjaja u travi
Izrasla u zoru za povoj nove nade.