(Raz)misli dobro

Jesi li na ovaj svijet sletio

Kako bi mrzio, varao,

Drugima prijetio?

Ili te nečija ruka privinula

Ljubila te majčinski,

O tebi se brinula?

Kako dođeš, tako i prođeš.

Neki su zemlji ovoj sol,

Začin, blagost i ljepote dar.

A neki su tumor

koji nanosi bol

Lopov, gnjavež i uvijek goli car.

Photo by cottonbro from Pexels

Odustajanje


Odustajanje nije opcija

Jer njime daješ za pravo

Poltronu čija je porcija

Puna, a to nije zdravo

Povlačenje loš je potez

Unatraške hod je bijedan

I ne, taj pretjeran oprez

Nije tvog obraza vrijedan

Svaki leukocit u tvom tijelu

Svjestan je svojeg zadatka

On nema zastavu bijelu

Pobjeda njemu je slatka

Virusa je bilo i bit će ih

Mikrosvijet radi po svom

Ja želim da ovaj moj mali stih

Inatu tvom pojača zvon

Nek zvoni i zveči i vriska

Tišina sad ništa ne znači

Udružene pameti niska

Od mraka ste svaki dan jači

SMS, 30. studenoga 2019.

Vrijeme je za novu pjesmu

Metodičke pripreme izlizane leže
Učitelji su umorni
Djecu je sve teže privući poeziji
Stariji ih obeshrabruju i gase im svjetla

Ulicama hodaju sami svoji majstori
Sami svoji liječnici
Sami svoji gurui
Sami svoji tamničari

Djeca se gube u bespućima virtualnih svjetova
Besciljno lutaju od influencera do ravnih ploča i natrag

Djeca su dobra
Djeca su divna
Djeca su poetična
Dobri učitelji djetetuju u sebi

Odrasli su kukavice i lijenčine
Kada bi barem shvatili koliko su veliki u očima djece
Sve bi bilo drukčije

Svijet bi bio topliji
Više bi marili za poeziju i bitnost
A manje za popuste i šarene laže

Vrijeme je za novu pjesmu
Koja će ozariti lica
I spojiti srca u vjenčić
Grleći zemlju novom nadom

Miris Tuhlja

U prostorno-vremenskom procijepu
Dok gledam svoja sasvim ozbiljna posla
Zapuhne miris ljeta gospodnjeg 1988.
Tinejdžerski obijesno ljetna atmosfera bazena
Probija jesenske katove, stropove i armaturu
Kao da odavno stran i nepoznat netko
Mladenački bezbrižno s drugoga svijeta
Uspješno preskače neprobojne ograde dimenzija
Porukom telepata da sve je prolazno
I ništa nije takvo
Prerano umrlima kao da je neka specijalnost
Nama koji to nismo
Zamućivati stvarnost

Čačkanje mečke

Mečka nije zvečka
Ona ima silu i masu, pa ubrzanje

Čačkanje često provocira
Prirodno njezino stanje

Pa trčiš kroz šikaru, žbunje
Odasvuda grebe te granje

Dok mečkin ti topot i grohot
Crijevima prognozira pranje

Nažalost, čačkačima mečaka
Pamćenje često je manje

Pa opetovano smjeraju čačkati
Ne bi li utvrdili znanje

Nije smiješno

Nije šala i nije smiješno
Stisnuti zubi i pogled kroz nišan
Paljenje knjiga i mišljenje grešno
Svaki je otpor naoko suvišan

Nije šala i nije smiješno
Da prvoga travnja svi su u stresu
Jer vijesti koje im pristižu revno
Već odavno kao da fikcija jesu

Nije šala i nije smiješno
Što čovjek je čovjeku sve više vuk
Napetost raste, a sjene sve dulje
Popizdio zamalo vascijeli puk

Igranje života

Kotrljanje točkica
Miješanje špilova
Okretanje kotača
Bim bam bus
Sreća prati hrabre
Bez asa u rukavu
Sa šeretskim cerekom
Pinklecom na ramenu
Široko im polje
I još šira duša
Dok je zdravih nogu ruku
Zrna pameti i pregršta snova
Svega će biti
Svega je bilo

18. pretproljeće

Nije mala stvar
Skupiti punih osamnaest
Pretproljeća

Biti jablan
Visok, ponosit, vitak i jak
Ne se slomiti

Pod vjetrovima ljutim
Snažnim, sjevernim, jakim
Propupati, prolistati

Svisoka gledati, a blago
Empatično i mudro
Ne se prenadvisivati

Nego dugačkim vitkim rukama
Granama lisnatim
Grliti one što stanu između krošnje i korijena

dav

Početak

Nacrtaj krug.
Dobro.
Pogledaj kružnicu.
Dobro.
Nađi početak.
Tu je i kraj.
Ne vidiš?
Dobro.
Sve je u redu.
Nema početka.
Nema kraja.
Sve je u kružnici.
Krug je u svemu.

Smijeh

Srce nam poskakuje
Zub se sjajan ceri
Grlo nam zastajkuje
Trbuh sav treperi

Nema ovaj doživljaj
Neka druga vrsta
Prasak grohot duše sjaj
Potez jednog prsta

Nevidljive nas špage
Smijehom trajno vežu
Riječi čudne, drage
Umove rastežu

Smijeh je poklon
Smijeh je lijek
Smijehu naklon
Zanavijek

Moć

Za njom žude slabi
Nadaju se steći je zli
Ulizuju joj se bijedni
Pjesme joj pjevaju podložni

Misleć da pripada njima
Oholo prskaju žuč
Želeći vladati svima
Sreće si snatre tu ključ

A moć im se obijesno ruga
Sveudilj vukući konce
Ne dira je ničija tuga
Grabi u svačije lonce

Žudeći žudnju bez kraja
Nikad utažiti glad
Mračeći svjetlost bez sjaja
Skrivajuć beskrajni jad

No priroda moći je takva
Da s vremenom slabi njen dah
I moć ostari u nemoć
Niz žile sad gmiže joj strah

Jer jednake snage je strast
Dok slabi je šutaju nogom
Bijedni joj odriču vlast
A podložni viču joj zbogom


Smiraj

Lijepo je ćutjeti smiraj
U miru sa samim sobom
Iza kapaka mir
Ispod rebara ritam
Polagan
Odmjeren
Smiren

Najsmireniji je smiraj
Onkraj bitke na bojnome polju
Kad preživjeli broje svoje rane
A drugi odbrojaše dane
Obojane bijesom, ognjenjem i krijesom
Sad smiraj je zavladao dušom im i mesom

Jer da bi se došlo do smiraja
Potrebno je ciljati u samo srce očaja
Ako treba zubima i noktima se tući
Pregristi konop i ne se dati vući
U tamnjenje, užas, crnilo i slom

Pokrpana duša smiraju je dom
U miru sa samom sobom
Iza kapaka mir
Ispod rebara ritam
Polagan
Odmjeren
Smiren

Oni kojima je postalo svejedno

Oni kojima je postalo svejedno obično su oni koji su najviše marili
Radili, trpjeli, voljeli, krpali i u tišini nečujno krvarili

Oni kojima je postalo svejedno više se nemaju za što boriti
Razočarali su se i opekli, ne žele se opet uzalud umoriti

Oni kojima je postalo svejedno ne žele više gledati gore
Sad preziru šarene krpe što nad glavama im mašu i vijore

Oni kojima je postalo svejedno uranjaju u nove obzore i zore
Ne mare oni za škure bure i njihove silne bofore

Oni kojima je postalo svejedno u šasiji života mijenjaju motore
I lagano odlaze tamo gdje smijehom se crtaju bore

One kojima je postalo svejedno ne možete više zastrašiti
One kojima je postalo svejedno nemate čime potplatiti

Oni kojima je postalo svejedno neće vam se nikada vratiti

Photo by Mike Tanase from Pexels 

Triput mjeri, jedanput reži


Designed by Freepik
Stara narodna poslovica „Triput mjeri, jedanput reži“ aktualna je jednako danas kao što je bila u vrijeme mladosti naših baka i djedova koji su nam ovom poslovicom prenijelu drevnu mudrost naših predaka. Oni su dobar dio života proveli u oskudici i neimaštini te su naučili da je bitno mudro i racionalno raspolagati svakim resursom, bilo da je riječ o tkanini ili kojem drugom materijalu. Upropaštavanje i bacanje nisu bile opcije, zato su, svjesni toga da je dobra priprema 90 posto svakog uspjeha, strpljivo, smireno i staloženo više puta provjeravali jesu li dobro odmjerili i izmjerili, primjerice, platno prije nego što su uzeli škare u ruke i odrezali svoj kroj. Jer, znamo – nakon rezanja nema povratka.
Kako mi danas, u vrijeme sveopćeg izobilja, možemo primijeniti ovu staru mudrost? Opet moramo uzeti u obzir resurs koji nam najviše nedostaje i s kojim moramo biti osobito racionalni – vrijeme. U odnosima s javnošću svojim radom, mjerenjem, provjerama, dotjerivanjem i gomilom priprema prije nego što krenemo u konkretno rezanje, krojenje i prekrajanje (tiskanje, objavljivanje, slanje poruka), osiguravamo kvalitetu svojeg proizvoda – ugleda – a svi znamo koliko je on krhak, koliko je truda potrebno za njegovu proizvodnju i koliko ga je lako uništiti pogrešnim rukovanjem. Baš kao i lijepu porculansku vazu.
Primjerice, brzopletost u objavljivanju teksta bez da smo ga triput, ili barem dvaput, provjerili prije objave, najčešće će rezultirati dodatnim trošenjem vremena na ispravke, popravke, prekrajanja i dorade. U najboljem slučaju jedini će nam trošak biti vrijeme i novac. U najgorem ćemo slučaju trajno narušiti svoj ugled ili ugled svojega klijenta. Tada ćemo zbog brzopletosti i „nedostatka“ vremena za pripremu biti prisiljeni potrošiti gomilu dodatnog vremena na popravljanje štete, kao da lijepimo krhotine razbijene porculanske vaze.

Akrostih

Nastupiše dani poezije
A nimalo poetična tipkovnica
Vatrom elektroničkog sjaja
Aljkavo vabi umijeće
Lišavanja sveumornih stanja
Automatizmom hipnotičke slike

Pitaju dragi zabrinuti ljudi
Odakle stihovi, zašto i čemu?
Eh, kada bi znali
Te kratke treptaje zvuka
I još kraće tonove slika
Činovničkom smjernošću
Naivno spremam u zakutke svijesti
Osjećajući ritam, miris im i boju.
Sve je u redu, smirujem bez glasa,
To samo su zrnca odsjaja u travi
Izrasla u zoru za povoj nove nade.

Kako dobro komunicirati (s javnošću)

komunikacija (lat.). 1. Proces sporazumijevanja među ljudima, prenošenje poruka, s pomoću signala odn. znakova različite naravi (zvučni signali, jezični znakovi, pisana i tiskana slova i brojke, slike, značke, pokreti i dr.). 2. Prijenos značenja s pomoću prijenosa signala; proces prenošenja obavijesti od pošiljaoca k primaocu. (Hrvatski leksikon)

Business vector created by Makyzz – Freepik.com

Postoje ljudi koje označavamo uspješnima. To su oni koji su prije postizanja uspjeha spoznali važnost komunikacije i radili su na njezinom usavršavanju. Postoje i oni drugi. Možda su spoznali važnost ovog procesa, ali nisu radili na njemu. Možda uopće nisu ni spoznali njegovu važnost. Možda misle da nemaju na čemu raditi. Što god da mislili i spoznali, a da to nije važnost uspješne komunikacije i rad na tome, oni spadaju u ovu drugu skupinu.

Ponekad ljudi misle da se dobar komunikator rađa. Ja u to ne vjerujem – naprotiv, sigurna sam da se dobar komunikator stvara. Na ovom ću blogu pisati o vlastitim spoznajama o različitim aspektima komunikacije koje sam stekla u praksi. Prikazat ću neke pozitivne i neke negativne primjere. Nastojat ću dati što bolje savjete – pogađate, također proizašle iz prakse.

Nije da ja ne cijenim teorijska znanja – naprotiv, smatram ih osobito vrijednima. No, moj PR put popločan je praksom i iz nje proizašlim praktičnim primjerima i poukama. Teoriju vam može prepričati svatko, ali praktične životne primjere i spoznaje može vam pružiti samo onaj tko ih je iskusio na vlastitoj koži. Zato sam ovaj blog nazvala PR opće prakse. Manje zbog zgodne igre riječi, a više zbog osnove onoga o čemu ću govoriti – čiste, sirove, nepatvorene i osobno proživljene prakse.