Prkoseći staroj narodnoj poslovici prema kojoj postolar ima najlošije cipele, odlučih izraditi ovu stranicu kako bi ovaj “postolar” barem imao donekle pristojne cipele.

Izradom web stranica bavim se desetak godina, pa rekoh sebi ne budi lijena i ajmo. Tako je nastao ovaj uradak u svrhu mojeg službenog predstavljanja svijetu. Naravno da uvijek može i bolje, ali neću biti neskromna. Zapravo sam prilično zadovoljna ovim sajtom.

Putnici namjernici ovdje mogu pronaći sažeti prikaz moje “karijere” odnosno projekata koje sam uspjela sačuvati od zaborava i koji su stekli status “ponosim se što sam ovo radila”. A radila sam svašta. Počela sam raditi još kao učenica srednje pedagoške škole koja je jedno od svojih najzanimljivijih ljetovanja zaradila kao odgojiteljica grupe djece na organiziranom ljetovanju u Velom Lošinju u odmaralištu Betaniji 1989. godine. Ne posjedujem zabilježene i sačuvane fotografije iz tog razdoblja – tada smo, naime, živjeli i proživljavali dane bez pametnih telefona i  društvenih mreža, pa ćete mi morati vjerovati na riječ. Bili smo okrenuti jedni drugima, a moj pedagoški nadzor nad tom divnom djecom bio je 24/7. Doslovno. Nije bilo lako, ali ponosim se time.

Uslijedili su studentski dani u kojima se uglavnom nije zarađivalo nego se živjelo na roditeljskoj grbači. To smo razdoblje moja najbolja prijateljica i ja zvale džabalebarenjem iako smo puno radile na svojoj edukaciji. U pauzama između tulumarenja.

Pred kraj studija, u apsolventskoj fazi, dobivam honorarni posao dopisnice Večernjeg lista iz Hrvatskog zagorja i par tjedana kasnije zapošljavam se kao zamjena nastavnice engleskog jezika u svojoj osnovnoj školi u Budinščini u Hrvatskom zagorju. Oba sam posla obavljala s toliko žara, entuzijazma i odgovornosti da sam sigurna da me se i danas ponekad sjeti poneki moj bivši učenik, učenica ili čitatelj. Naravno da se i tim angažmanima ponosim. I te kako!

Uglavnom, od tih davnih apsolventskih dana do danas rijetko sam radila samo jedan posao. Zašto i bih, kad sam oduvijek imala radnog elana i energije za dvije osobe! Mislim da se to danas zove hiperaktivnost.

Ravnateljica je željela da ostanem raditi i sljedeću školsku godinu, ali moj mi je otac zabranio potpisivanje bilo kakvih ugovora o radu dok ne diplomiram. Hvala mu na tome.

Do diplome radim “samo” honorarni posao novinarke Večernjeg lista. Nakon diplome opet dvojina – novinarstvo i lektura.

Nekoliko godina kasnije pruža mi se prilika za pravi pravcati ugovor o radu koji objeručke prihvaćam i dolazim u Hrvatsku gospodarsku komoru u Odsjek za odnose s javnošću, gdje radim devet godina. I dalje povremeno koketiram sa svojom starom ljubavi – novinarstvom – i u “slobodno” vrijeme pišem članke za Jutarnji list.

2011. godine izvodim karijerni salto mortale (bez zaštitne mreže). Dajem otkaz u HGK i prelazim na dvostruko višu plaću u Hrvatsku narodnu banku. Tu dajem otkaz nakon tri mjeseca jer radno mjesto ne susreće moja očekivanja. Sorry. (Zašto nema zaštitne mreže?!). Rezolutno odlučujem da plaća nije najvažnija stavka na poslu. Zapošljavam se u vlastitoj firmi i opet radim samo jedan posao – uređivanje portala Stvaraonica i web-dizajn. OK, tehnički su to dva posla, but it’s so my way.

Potkraj godine javljam se na natječaj za PR-a Agencije za mobilnost i programe EU i tu ostajem do današnjeg dana, organiziram tisuće evenata (bez ikakvog prethodnog iskustva, sve učim u hodu i uglavnom na vlastitim greškama), navodno odrađujem vrhunski PR za Erasmus (nema na čemu) i cijelo vrijeme paralelno mentoriram i podučavam malu vojsku budućih uspješnih piarovaca. Imam fenomenalnu ekipu, upoznajem divne nove ljude i koristim priliku da upotrijebim sva svoja znanja, vještine i ostale kompetencije. Not bad, not bad at all!

Nikad ne znam kako će mi izgledati sljedeći radni dan, često jurišam na vjetrenjače, gasim požare i pružam prvu pomoć. I cijelo vrijeme učim, učim, učim i učim. Susrećem se s raznovrsnim dijagnozama i sve u svemu zadovoljna sam svojim postotkom izlječenja.

Eto, zato si dadoh nadimak PR opće prakse, mislim da mi paše. I to je to. Sljedeći!

PS: U međuvremenu sam položila ispit i stekla Googleov certifikat 🙂