Moć

Za njom žude slabi
Nadaju se steći je zli
Ulizuju joj se bijedni
Pjesme joj pjevaju podložni

Misleć da pripada njima
Oholo prskaju žuč
Želeći vladati svima
Sreće si snatre tu ključ

A moć im se obijesno ruga
Sveudilj vukući konce
Ne dira je ničija tuga
Grabi u svačije lonce

Žudeći žudnju bez kraja
Nikad utažiti glad
Mračeći svjetlost bez sjaja
Skrivajuć beskrajni jad

No priroda moći je takva
Da s vremenom slabi njen dah
I moć ostari u nemoć
Niz žile sad gmiže joj strah

Jer jednake snage je strast
Dok slabi je šutaju nogom
Bijedni joj odriču vlast
A podložni viču joj zbogom


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.